U članku 174. Ustava pokojne SFRJ, stajalo je ovako: ‘Ispovijedanje vjere slobodno je i privatna stvar svakog čovjeka.’ Za trajanja bivše države, crkve zaista nisu zjapile prazne. No pred oltarima, u klupama i redu za pričest, nisu se mogli vidjeti namještenici državnih ustanova, pripadnici organa reda ili odgojno-obrazovni kadar. U svakom slučaju sveta sličica s hodočašća Gospi Sinjskoj nije bila dobrodošla preporuka za zaposlenje u državnoj službi. Partijska knjižica kao prilog molbi za natječaj, obećavala je uspješniji ishod. Je li se takva praksa s nekim novim stranačkim iskaznicama nastavila i do naših dana, sami smo svjedoci.
Glede svetkovanja Božića i Uskrsa, s Božićem je bilo manje problema. Blizina datuma dolaska djetešca iz Betlehema i Djeda Mraza iz Laponije, olakšavala je situaciju. S Uskrsom je bilo nešto kompliciranije. Dišpeti bi krenuli na nemrsni Veliki Petak podjelom mrsnih sendviča za marendu po školama i masnim gulašima po poduzećima. Makar je nedjelja rezervirana za Uskrs bila i tako neradni dan, Socijalističkom savezu radnog naroda, prnulo bi baš na Uskrsnuće Gospodinovo organizirati proljetne radne akcije i tako poremetiti svetkovanje najvećeg kršćanskog blagdana.
U takvom ozračju dišpeta, te odmjeravanja snaga države i crkve, drugu Mladenu nije bilo lako. Mladen je kao izrazito nadaren i pobožan dječak iz sirotinjske obitelji, privukao pažnju župnika. On mu je preko Nadbiskupije isposlovao potporu za školovanje nadajući se kako će od njega na koncu ispasti dobar svećenik. Prevario se. Poslijeratne prilike patile su od nedostatka školovanog kadra, pa je donedavni gojenac Sjemeništa, umjesto don Mladena postao drugom Mladenom u jednom gradskom upravnom tijelu.
Povuci-potegni, opirao se koliko je mogao, ali je na kraju ipak postao ‘ponosnim’ vlasnikom crvene knjižice. Božić bi Mladen nekako i prodeverao u kancelariji sa sto očiju. Barem tjedan dana prije feštalo bi se čekajući Novu godinu. Radosno iščekivanje Božića zakamufliralo bi se sindikalnim terevenkama.
No, sakriti vjerska nagnuća u Velikom tjednu nije bilo lako. Kao posjedniku partijske iskaznice Mladenu je bilo onemogućeno prisustvovanje religijskim događajima, te se snalazio kako je znao i umio. Razvio je strategiju kakve se ne bi postidjeli ni najumješniji špijuni. U svojim ilegalnim aktivnostima imao je one koji su mu pomagali, ali i one koji su mu odmagali. Dvoje ključnih ljudi od povjerenja bili su remeta Kleme i stara rodica Krište Blažena. Kleme mu je redovito donosio prijepis don Srećkovih nedjeljnih propovijedi vješto umetnutih u režimski dnevni list Borbu. Krište Blažena bila je zadužena za isporuku blagoslovljene vode o Vodokršću, pepela na Pepelnicu, posvećenih šterika na Kandeloru…
Muke po Mladenu nastupale bi o Velikom tjednu. Za muke su bile zadužene dvije žene s kojima je provodio najviše sati u danu. Kući sa zakonitom drugaricom Darinkom, a na poslu s ideološki najsvjesnijom čistačicom u bližoj i daljoj okolici, Milom Štraloćom.
Darinka mu je zapela za oko na jednom od sastanka partijske organizacije. Intimna situacija se razvijala hitro, te mu je ubrzo priopćila -Zbabna sam, ženi me! -Može samo prid oltarom!, od šuba joj je odgovorio. -Ništa oltar! Mi smo svjesni i kontra opijuma za narod! Samo matičar!, zauzela je čvrst stav. -Ja sam partijaš na špiritjeru, a ne na ideologiju! Oltar! -Matičar!, nije se dala. -Dite će bit mulac!, izvadio je zadnjeg asa iz rukava. Kapitulirala je. Pred svećenikom su ženidbene zavjete položili potajno u Mostaru i otišli na burek i urmašice. U Makarskoj su rekli -Da!, pred matičarem i učinili pir.
Krštenje djece obavilo se kao i većina ‘partijskih’ krštenja tog doba. Potajice, pod okriljem noći. Sinu je kumovao don Srećko, a kćerima Krište Blažena i remeta Kleme. Darinka je Mladenu svakodnevno nabijala na nos sjemenišnu prošlost i rugala mu se zbog ustrajnog križanja pred ručak i spavanje. Nije je obadavao.
Jedan od Velikih tjedana 60-ih ‘ilegalno’ vjerničkih godina, Mladenu je protekao po već uhodanoj praksi. Bio je dišperan i žalostan zbog nemogućnosti prisustvovanja najsvečanijim obredima Velike šetimane: urama klanjanja, pjevanju Muke gorke, lupanju Barabana, ljubljenu križa, umivanju na Gloriju. No, snalazio se u te dane improviziranim privatnim pobožnostima.
Na dan svečanog okončanja Ura klanjanja, Mladen je sjedio u kancelariji. Da je bio u crkvi pobožni bi mu pogled počivao na pokaznici s oltara. U kancelariji nije bilo ni jednog objekta vrijednog strahopoštovanja osim službene slike druga Tita, pa Mladenu nije bilo drugog, nego povremeno ustremiti pogled put maršala. -A moj druže Tito, evo si se i ti uključio u sveti obred!, gorko se nasmiješio, te promislivši kako je izrekao svetogrđe pokajnički se udario po prsima. Kancelarijsku pobožnost nastavio je potihim mrmljanjem litanija iz molitvenika zakamufliranog u uredski registar.
Taman je izrekao -Od zasjeda i napasti vražjih, oslobodi nas Gospodine!, kad je napast u liku čistačice Mile Štraloće umarširala u kancelariju. -Šta si tute obisio ćunku druže Mladene ko da si Gospe od sedan žalosti!, odmah mu je s vrata komentirala izraz lica dok je pobožno uranjao u molitvu. Trgnuo se promislivši kako je uspjela sinjati molitvenik sakriven u registrator. Nitko nije mogao garantirati kamo Milin pogled leti. Zbog urođene razrokosti posprdno su je i zvali Štraloća. -Gleda tebe, vidi mene! Gleda Klis, vidi Vis!, rugali su se po kali s Milinom manom.
Zalupio je registratorom i ubacio ga u škafet. -Puno problema u nas, moja Mile! -Dašta!, složila se -Proglemi nemili! Sve to dolazi iz Amerike i Vatikana! Brzo će nam popi počet opet komandovat! Triba š njima oštro! Je li tako?, znakovito ga je pogledala -Vira kvari naše mlade socjalističke regeneracije! -Tako je!, složio se Mladen, tješeći se kako je i Petar zatajio Krista prije nego što je postao svetim.
Kući ga je čekala druga napast zvana zakonita drugarica Darinka. -Raškavida se oni kantunal u sobu! Inako nemaš šta činit do ručka pa vidi možeš li ga inbrokvat! Bio je Veliki četvrtak i Mladen je promislio kako je sam Bog raškavida kantunal. Zašto mu je to palo napamet? Uzeo je drveni bat i udrio po kantunalu tuta forca, ponavljajući u sebi Pilatove riječi iz Muke ‘Pustite ga rad blagdana, a propnite Barabana!’ Tukao je i tukao, baš kao nekad šibom po banku u Svetog Marka, kad je zajedno s ostalom mularijom jedva čekao Sveto trodnevlje da može ‘tuč Barabana’. Iz prisjećanja na taj običaj trgla ga je Darinka -Šta tučeš ko Maksim po diviziji! Ne da ćeš popravit kantunal, nego ćeš ga salamaštrat!
S četvrtka na petak u noć Mladen je odglumio napad bubrežnih kamenaca. Upalio je u zoru lampu s ‘Barabanovog’ kantunala, probudio Darinku i mučenički joj priopćio. -Opet kamenci! Iđen učinit đir vanka. Doktor Petković mi je savitova da je to dobro, jer da se onda kamenci pomaknu i ne pritiskaju bubrige! -Oću ja s tobon?, brižno se ponudila. -Ti samo nanaj! Brzo ću ja!, kazao je navukao na brzinu već pripremljenu robu za akciju zvanu Veliki petak i krenuo put crkve. Najprije se sakrio u đardin na Kačiću da ga svijet koji je ulazio u crkvu na pjevanje Muke ne primijeti. Onda se za kvarat od ure došuljao do sakristije, tri puta kucnuo o vrata i potiho izrekao dogovorenu lozinku -Moj Isuse ti oprosti!, s druge strane vrata Kleme remeta mu je odgovorio -Ti oprosti, šta ja zgriših u maldosti!, i otključao mu sakristiju. -Ajde oprostit će ti! Nisi ti kriv, šta moraš potajice u crkvu. Služba je služba, a Bog sve vidi!, tješio ga je remeta.
Mladen je sa svojim dubokim de profodno basom, nadglasavo cijelu crkvu pjevajući iz sakristije. Nevidljiv za ostale izazivao je po šimatorju ćakule. -Jesi čula kako neko piva lipin bason ko da je Ilija gromovnik, a nigdi se ne vidi!, šapnula je kuma Mare kumi Ani. -Čudo sestro moja, znala je Ane odmah rješenje misterija. -To blaženi Bijanković iz groba piva!
Prije nego što je otišao iz sakristije Mladen je s remetom popio žmul vina iz bocuna darovanog od don Srećka, da se ispuni i onaj običaj Velikog petka, ‘koliko vina, toliko krvi’. Cijeli dan nije ništa jeo, žaleći se na probleme s kamencima. Predvečer je otišao do Krište Pobožne i navalio na bakalar koji se pušio iz bronzina.
Doma je došao punog štumka. Gledanje ‘Gradića Peyton’ s RIZ-ovog TV ekrana, prekidao je neprestanim rutanjem. -Tebi pravo nije dobro!, zabrinula se Darinka- Nisi cili dan ništa jio, a rutaješ ko da si salamaštra teču bakalara. I to baš na ovi dan!, sumnjičavo ga je pogledala. -Ne spominji mi spizu! Odma mi je muka!, nego mi donesi šode-bikarbone da mi progogolja u štumku.
U subotu, točnije na Veliku subotu, nije trebao u ured. -Iđen učinit đir, ne bi li mi se ovo kamenja s bubriga spustilo put mijura!, opravdao je Darinki izlazak, učinio đir po rivi i tempirao vrijeme da se u 11.30 nađe na Kačiću. Onda je po negdašnjem običaju zazvonila Glorija, a on odglumio da mu je slabo. -Mate!, zazvao je prolazećeg poznanika -Otprati me do česme da se polijen vodon, dolazi mi afan. I tako je na prevaru obavio još jedan običaj Velike nedilje, umivanje dok zvona slave Gloriju s kampanela Svetoga Marka.
Na uskrsno jutro na vrata je zakucala Krište Pobožna. Otvorila je Darinka. -Čestitan ti neradni dan nediju, da se ko vridna žena odmoriš i da sa svojima sprovedeš ovaj dan u zdravju i veseju!, šifrirano je, ko da i neće, čestitala Uskrs. -Znan ja di ta vodi, frknula je Darinka. -Šta oćeš? -Evo daj Mladenu ovu kuvertu, da mi pomogne smanjit porez oko one sirotinje šta afitajen priko lita. On je viđen čovik, pa će znat upravit! Darinka je mužu predala kuvertu. -Opet ona Krište mori da joj nešto intrevenišeš! Evo ti na!, dobacila mu je kuvertu. Mladen je otišao na šufit, otvorio isporuku iz koje je zavonjao gušt prave domaće starinske sirnice. Prekrstio se, pojeo ko kartu tanku blagoslovljenu feticu i zadovoljno sam sebi kazao -Eto i to san obavio! Sritan mi Uskrs!
Prošlo je gotovo tridesetak godina i Mladen je s Darinkom brojao penzionerske dane. Nastupile su demokratske promjene. Crkve, dotad na blagdane pristojno ispunjene, sada su pucale po šavovima.
-Jesi učinio Ure klanjanja?, strogo ga je upitala Darinka -Uvik te triban napominjat! -Poklonio sam se i to je dosta, rezignirano je odgovorio. -Navij sat za u 4 i po da možemo prispit pivat Muku u pet, podsjetila ga je pred Veliki petak, tukući fritule. -Ti ajde! Ne ćutin se kako triba, proradili su mi kamenci! Ja ću Muku otpivat u posteji!, opravdao se. -Za kvarat ure će nas čekat Mile Štraloća za ić na bdijenje, ajde se obuci!, požurivala ga je na Veliku subotu. -Ne ufan se, manta mi se. Gledat ću prijenos iz Vatikana! -Kako te nije sram, samo se opravdavaš. Nisi ni pravi krščanin ni domoljub!, napala ga je gospođa zakonita.
-Fala Bogu! Ti i Mile Štraloća ste oduvik bile na braniku vire! To je dosta da na Makarsku ne padne ni jedan kaštig Božji!, paćifiko joj je spustio. U noći na Uskrs sanjao je bakalar Krište Blažene i žmule don Srećkovog crnjaka koje je ispijao s Klemom remetom u neke davne Velike petke. I bilo mu je lipo.
Bila je ovo malo drugačija uskrsna priča. Uz nju nek’ vam je sretan Uskrs dragi pratitelji Kamarina. Bože daj da ga i dogodine jedni drugima čestitali!
piše: Marino Srzić, foto: privatni album
