Posljednjih je mjeseci u Makarskoj prilično prisutan narativ o odmaku Makarske kao destinacije od masovnog turizma te zaokretu prema selektivnim oblicima turizma, među kojima se iščitava i svojevrsna težnja nekakvom ekskluzivnijem turizmu. Ekskluzivni turizam prezire kebab i ćevapčiće, barake, rijeku gostiju i preobilatu ponudu svakojakog privatnog smještaja, a voli Michelinove zvjezdice, pomno biranu urbanu opremu, intimna događanja s malo uzvanika, i hotelske kuće s fancy imidžom. Koliko je Makarska daleko od potonje slike, možemo li se tek tako odreći ove prve, koji su nužni koraci, i gdje su problemi, upitali smo Veljka Ostojića, predsjednika Hrvatske udruge turizma.
Bivši ministar dobro poznaje prilike u Makarskoj i otkrio nam je kako održava i komunikaciju s aktualnom makarskom vlašću. Drži da i sami uočavaju gdje bi, u ispunjavaju njihove vizije, najozbiljnije moglo zapinjati, ali u Makarskoj ipak vidi veliki potencijal.
Cijelu priču osobito fragilnom, osim činjenice da je turizam sam po sebi krhka gospodarska grana podložna tolikim faktorima, čini fakt da vlast sama po sebi ne može ništa bez privatnog sektora. Nužna je usklađenost. Kako pokrenuti taj proces, što očekivati, i generalno o sezoni 2022., čitajte u intervjuu s predsjednikom HUT-a Veljkom Ostojićem.
Vjerujete li da je realan odmak od masovnog turizma za destinaciju poput Makarske odnosno Makarske rivijere?
– Rekao bih da je to moguće uz kvalitetnu suradnju javnog i privatnog sektora u strateškom planiranju budućeg turističkog razvoja. Makarska kao destinacija ima sve preduvjete za razvoj visokokvalitetnog turizma, no treba definirati put kako doći do tog cilja. Najnovije investicije privatnog sektora sigurno su ohrabrenje, no trebat će zaustaviti dosadašnji stihijski razvoj, prije svega nekretninskog biznisa koji je namijenjen kratkoročnom turističkom najmu kako bi se potencirao turizam visoke dodane vrijednosti. To su procesi koji neće biti laki i koji će „boljeti“ i koji će imati puno neprijatelja. No, prema razgovorima koje sam imao proteklih dana s aktualnom gradskom vlasti, dobio sam dojam da je ona potpuno svjesna svega što se događalo i što se događa te ima jasnu viziju u kojem pravcu treba ići, kazat će Ostojić.
Prema njegovom mišljenju važno je imati dokument koji će propisati ciljeve i puteve do tih ciljeva.
– Držim da treba izraditi dokument, ma kako se on zvao, koji će definirati ciljeve i puteve dolaska do tih ciljeva, odnosno akcijske planove po pojedinim područjima djelovanja. Idealno bi bilo da se takav dokument usvoji na gradskom vijeću te da s njim budu upoznati svi žitelji Makarske jer, kao što sam naveo, put do cilja neće biti lagan i zahtijevat će odricanja, odnosno promjenu dosadašnjeg, nazovimo ga, rentijerskog modela funkcioniranja turizma. Sve to o čemu govorim je svakako u domeni odlučivanja lokalne samouprave i ne bih želio da to što govorim zvuči kao dociranje, ali jednostavno dajem svoje otvoreno i jasno mišljenje kao odgovor na vaše pitanje, odgovara na pitanje o potrebi za strategijom.
Zanimalo nas je kako povezati apartmanizaciju koju posljednje izmjene Prostornog plana neće spriječiti (naprotiv) s održivim turizmom i težnjom razvijanju selektivnih oblika turizma.
– Nisam upoznat s prijedlozima izmjene Prostornog plana pa mi je to nemoguće komentirati i zato će moj odgovor biti hipotetički. Kada govorimo o tzv. obiteljskom smještaju nije problem „ šjora Mare“ koja ima nekoliko kreveta i kojoj je iznajmljivanje dopunska djelatnost kojom upotpunjuje svoj kućni budžet. To je i socijalna mjera i taj novac se troši u lokalnoj zajednici. Takav oblik turizma je specifikum Hrvatske i trebamo ga zadržati, dapače i poticati. Pitanje je gradnja smještajnih kapaciteta koji se pod krinkom obiteljskog smještaja iznajmljuju i tako poreski tretiraju. I to rezultira mnogim drugim problemima, od nepostojanja mogućnosti najma stanova za mlade obitelji, pa do gubljenja motivacije za obrazovanje, kazat će Ostojić.
Pod uvjetom da se sve odvija po planu, da se uspijeva kontrolirati većina parametara i da nema promjena smjera uslijed političke smjene, koliko je potrebno da bi se dogodilo repozicioniranje destinacije u smislu privlačenja gostiju bolje platežne moći?
– Za vidljiv pomak potrebno je 5-10 godina, pod uvjetom izrade kvalitetnog razvojnog plana i konsenzusa javnog i privatnog sektora oko ključnih pitanja budućeg turističkog razvoja, odvraća Ostojić.
Po njemu činjenica da 3/4 smještajnih kapaciteta u destinaciji čini obiteljski smještaj ne stvara nikakvu zapreku na tom putu.
– Kvalitetan i pravi obiteljski smještaj nije problem, dapače. Kao što sam prethodno rekao, izazov će biti nekretninski biznis koji se koristi u kratkoročno turističko iznajmljivanje, tumači.
Nedavno je objavljen podatak da je prvi put ove godine zabilježen veći porast u hotelskim kapacitetima nego obiteljskom smještaju. Kako to tumačite?
– Smanjenje broja ležajeva u privatnom smještaju posljedica je pandemije, a ne neke promišljene odluke kojom se utjecalo na strukturu smještajnih kapaciteta. Procjenjujem da će se brojke već ove godine vratiti na pretpandemijsko stanje. U najavama nove nacionalne turističke strategije za očekivati je da će se aktualna smještajna struktura naznačiti kao jedan od najvećih izazova budućeg razvitka koji bi trebao biti koncipiran na principima održivog, zelenog i digitalnog. Narednih dana spomenuta strategija bi trebala doći na e-savjetovanje pa ćemo svi imati prilike vidjeti što u njoj stoji, ali i svojim komentarima utjecati na njen konačni izgled, tumači predsjednik HUT-a.
Kakve su generalno najave za posezonu i koja je specifičnost ove sezone? Naime, lani smo bili top auto-destinacija, ovog je ljeta veća konkurencija, kako smo se pripremili za to?
– Mislim da na brojke treba gledati sa zadovoljstvom, ali nikako s euforijom. Iz današnje perspektive mogu reći kako vjerujem da ćemo se fizičkim pokazateljima, odnosno noćenjima i dolascima približiti 2019. ili, u optimističnoj varijanti, čak i doseći rekordnu 2019. No, situacija je različita u različitim dijelovima zemlje. Zadovoljni smo onim što je do sada učinjeno, međutim jedno su fizički pokazatelji, a drugo su neto financijske brojke. Prihodi rastu jednoznamenkastim brojkama, a troškovi dvoznamenkastim, budući da se nalazimo u godini u kojoj imamo visoku inflaciju, objašnjava Ostojić.
Dodaje kako poseban utjecaj na rast troškova ima cijena električne energije.
– Napravili smo istraživanje i simulirali situaciju, u kojoj, da svim kompanijama ove godine ističe ugovor s HEP-om i da potpisuju novi, to novo opterećenje bi iznosilo milijardu kuna. Ukupna dobit sektora iznosila je 1 milijardu i 100 milijuna kuna pa bi samo ta nova cijena struje pojela kompletnu dobit sektora. Mi svakodnevno komuniciramo s Ministarstvom, radimo na pokušaju kreiranja rješenja i imamo razumijevanja da nismo jedini koji imaju probleme jer je cijelo gospodarstvo Europe u problemima. Dosta zemalja u EU kreiralo je kratkoročne mjere i pomoglo gospodarstvu u kratkom roku i zato se nadamo da će i naša Vlada, kao što je sjajno reagirala s mjerama očuvanja radnih mjesta za vrijeme pandemije, i sada brzo pronaći rješenja, za kraj će naš sugovornik.
Ivona Ćirak /foto HUT
